U proteklom razdoblju u našoj skupini „Zmajčeki“ istraživali smo razigranu i vrlo zanimljivu temu – iluzije. Djeca su kroz razgovor, promatranje i stvaralačke aktivnosti otkrivala da ponekad ono što vidimo nije baš onako kako se čini. Tema je potaknula znatiželju, pitanja, smijeh, ali i razvoj vizualne percepcije i kreativnog mišljenja.

Na samom početku razgovarali smo o tome što je to iluzija. Budući da se djeca ranije nisu susretala s tim pojmom, njihovi odgovori bili su iskreni i maštoviti. Neka djeca su rekla: „To ti je neka zastava! „Možda neki lijek?!“, „Mislim da su to slike u boji!“Zajedno smo zaključili da je iluzija zapravo varka za oči – situacija u kojoj naš mozak vidi nešto drugačije nego što u stvarnosti jest.

Promatrali smo slike koje stvaraju dojam pokreta iako su potpuno mirne. Djeca su s velikim uzbuđenjem promatrala što se događa kada prelaze pogledom preko uzoraka. Komentirali su:„Teta ti to mičeš papir!“. Tako su otkrili da se mozak ponekad poigra s onim što vidimo.

Posebno zanimljiv dio bili su dvosmisleni crteži – slike koje se mogu vidjeti na dva načina. Djeci je bilo zabavno raspravljati što tko vidi, pa su se tako kod crteža „patka ili zec“ izmjenjivale reakcije iznenađenja kad bi ugledali i drugi lik. Učili smo da je sasvim u redu da ne vidimo svi isto te da naš mozak može odabrati jedan od mogućih prikaza.

Nakon promatranja uslijedio je stvaralački dio. Izradili smo thaumatrope – jednostavne vrtuljke sa slikama. Djeca su na karticama crtala dva motiva, jedan s prednje, drugi sa stražnje strane, a brzim okretanjem kartice dvije slike spojile bi se u jednu. Ta mala „čarolija“ izazvala je oduševljenje, a istovremeno je poticala razvoj fine motorike i razumijevanje kako se slike stapaju u cjelinu.

Slijedila je izrada kaleidoskopa i šarenog zvrka. Proučavali smo kako se oblici i boje mijenjaju dok se kaleidoskop okreće te kako se različite boje na zvrku spajaju u jednu kada se vrti dovoljno brzo. Djeca su promatrala kako se vizualne promjene događaju samo zbog kretanja, što je još jedan primjer optičke iluzije.

Istraživali smo i kako iluzije možemo stvoriti na papiru. Djeca su eksperimentirala kontrastnim bojama, valovitim linijama, ponavljajućim uzorcima .

Na kraju smo isprobali tehniku crtanja jednostavnih 3D crteža. Djeca su pratila linije koje se zaobljuju oko njihovih nacrtanih ruku pa je nastajao dojam da ruka „iskače“ iz papira. Uz puno entuzijazma, svaki mali crtež postao je novo otkriće toga kako se može stvoriti dubina na ravnoj površini.

Kroz sve ove aktivnosti djeca su naučila da oči i mozak ponekad ne surađuju onako kako očekujemo, ali da su takve situacije izvor zabave, istraživanja i učenja. Tema iluzija potaknula je djecu na promišljanje, razgovor i suradnju, a u našoj skupini pretvorila se u niz malih čarolija koje su djeca s ponosom i smijehom dijelila jedni s drugima.