TREBAJU LI DJECA GODIŠNJI ODMOR?

TREBAJU LI DJECA GODIŠNJI ODMOR?

Tijekom godine naši se dani svode otprilike na istu rutinu: ujutro odvodimo djecu u Vrtić, odlazimo na posao, uzimamo djecu iz Vrtića, obavimo kasni ručak, malo igre, večera, pripremanje za sutra, kupanje i spavanje.. Sjetite se, koliko ste puta pomislili „Jedva čekam vikend!“ ili „Jedva čekam godišnji!“. Osim rutine u kojoj se osjećamo sigurno, svi ponekad želimo i odmak od nje!

Isto kao i mi, roditelji, i djeca imaju obavezu tj. „posao“ ići u vrtić. Njihovo jutro također je ispunjeno rutinama, probude se, a ponekad bi baš htjela još malo odspavati ili pogledati crtić.. ali, moraju na vrijeme krenuti u vrtić kako bi roditelji na vrijeme stigli na posao.  Kada dođu u Vrtić slijede dnevni ritam aktivnosti – njihov „posao“. Taj dnevni ritam aktivnosti predstavlja rutinu koja djecu pruža predvidljivost pa djeca osjećaju sigurnost – što psiholozi i pedagozi ističu kao poželjno jer se razvija povjerenje u odgojitelje i ustanovu. Djeci je jako važna rutina i zato, kad se ona naruši, djeca reagiraju. Pokušajte se prisjetiti kako je dijete bilo uplakano i nesuradljivo pri ulasku u skupinu nakon dužeg oboljenja ili zato što ste malo kasnili u Vrtić. Zašto? Zato jer se djetetov dnevni ritam promijenio i dijete se počelo osjećati malo nesigurno..

Odrasli često pomisle „Pa od čega bi se djeca odmorila? Ona se cijeli dan igraju!“ I to je istina, djeca se igraju i igrajući se uče. Igra je njihov posao! Ali, kao što svi trebamo i imamo pravo na godišnji odmor pa tako i roditelji, odgojiteljice, spremačice i djeca!  

Tijekom ljetnih mjeseci rad Vrtića organizira se sukladno rezultatima anketa pohađanja djeteta tijekom ljetnih mjeseci, a koje se nalaze u Kutićima za roditelje ispred prostorija dnevnog boravka Vašeg djeteta.

Odgojno-obrazovni rad tijekom ljeta u Vrtiću stoga je bitno drugačiji. Spajaju se skupine djece, manji je broj djece, djeca dolaze iz drugih odgojnih skupina, odgojiteljice se mijenjaju. Stoga je takav način rada svojevrsna nova adaptacija i djeci i roditeljima. Rutina se mijenja, što za neku djecu predstavlja veći stres nego za drugu te dolazi prilagodba na novu rutinu.

Preporuka struke je da dijete odmori od vrtića onoliko koliko roditelji mogu koristiti godišnji odmor, odnosno, nemaju obavezu odlaziti na posao. Ne zato što bi to na bilo koji način bilo bitno za odgojitelje, nego samo zato i jedino zato što je to VAŽNO i POTREBNO Vašem djetetu. Djetetu je potrebno zajedničko vrijeme s roditeljima!

Godišnji odmor važan je i za roditelje i za dijete. To možete vidjeti prema izjavama djece o tome što je za njih godišnji odmor! Iskoristite zajedničko vrijeme u obiteljskom okružju, budite spontani i kreativni, spavajte duže, zajedno obavljajte dnevne obveze, probudite dijete u sebi i u svakom trenutku uživajte!

Kako s djecom pričati o Ukrajini?

Kako s djecom pričati o Ukrajini?

Svugdje oko nas govori se o aktualnom ratnom stanju između Ukrajine i Rusije. Vijest o ratu sve nas je neugodno iznenadila i, htjeli mi to sebi priznati ili ne, izazvala određenu dozu nemira i straha. Vijesti o tome nažalost nisu zaobišle ni naše najmlađe. Naša djeca sve vide, čuju i osjećaju, tako da je i njima potrebno objasniti što se to događa u svijetu.

Djeca su znatiželjna po prirodi te će ionako imati brojna pitanja, a ako im se ne objasniti kako treba – vrlo vjerojatno i strahove. Djeci i mladima treba objasniti što se događa, no, prvi i glavni zadatak odraslih je učiniti da se osjećaju sigurno i voljeno i da njihovo mentalno zdravlje bude očuvano.

U prilogu se nalazi kratka publikacija koju je objavio Forum za slobodu odgoja te je na linku možete preuzeti. Namijenjena je prvenstveno odraslima – roditeljima, učiteljima i odgojiteljima u obliku smjernica za podršku djeci.

Publikaciju možete pronaći i preuzeti na sljedećem linku – 

https://fso.hr/wp-content/uploads/2022/02/2022-Kako-s-djecom-i-mladima-razgovarati.pdf

Agresivnost djece predškolske dobi

Agresivnost djece predškolske dobi

Što je agresivno ponašanje?

Agresivno ponašanje je svako ponašanje s namjerom da se nekome drugome nanese šteta ili povrjeda bilo koje vrste. Može biti verbalna ili fizička. Može biti:

  • NAMJERNA – impulzivna agresivnost uzrokovana unutarnjom napetošću i razdražljivošću
  • NENAMJERNA – uzrokovana izvanjskim ciljem (igračka, privilegij)

Agresivnost kao način reagiranja dijelom se nasljeđuje, a dijelom se uči. Osobina agresivnosti vrlo je stabilna i učvršćuje se već u predškolskoj dobi. Istraživanja upućuju kako agresivno dijete najčešće odrasta u agresivnog čovjeka. Zbog toga je rano prepoznavanje i traženje savjeta od stručnjaka od iznimne važnosti! 






Kada se javlja agresivno ponašanje?

– kad su frustrirana jer ne mogu zadovoljiti svoje potrebe i želje, kad ih se sprječava u njihovom naumu, zbog osjećaja nemoći, neuspjeha, tjeskobe i posebno zbog osjećaja ljutnje i bijesa ili namjernom akcijom drugih („On mi je namjerno uništio crtež!“)

Kako djeci pomoći da se „nose“ s teškim emocijama koje uzrokuju ljutnju?

Pružiti djetetu prihvatljive načine za izražavanje ljutnje. Stručnjaci predlažu aktivnosti kao što je udaranje rukama u jastuk, udaranje lopti i limenki, novine/papir za gužvanje/trganje rukama.

Važno je pomoći djetetu da osvijesti svoju emociju i da ju zna verbalizirati („Ljut sam!“). Teške osjećaje dijete može crtati, slikati, pokazati na svom tijelu gdje osjeća emociju, modelirati, glumiti s lutkom i sl.

Uvijek razgovarajte  ljutnji, što ga ljuti, što dijete radi kad je ljuto, pomaže li mu to u ostvarivanju cilja, što je moglo drugačije, kako se osjećaju ostali?

Kako prevenirati agresivno ponašanje?

  1. Organizirati svakidašnji život na predvidiv i stabilan način – sve u određeno vrijeme, na svom mjestu, na isti način (osjećaj sigurnosti); sport, kretanje, opuštanje, tehnike disanja (smanjivanje napetosti); postavljanje granica  i pravila prihvatljiva ponašanja (predvidivost i sigurnost) – biti dosljedni!
  2. Učiti dijete prosocijalnom ponašanju – da dobrovoljno pomaže i dijeli s drugima, da prepozna osjećaje drugih ljudi i djece.

Agresivno i prosocijalno ponašanje su suprotni stilovi ponašanja i rješavanja problema koji se usvajaju već od najranije dobi. Učenjem i njegovanjem jednog stila smanjuje se pojavnost drugog! Kako dijete uči o velikodušnosti, pomaganju drugima, tješenju tužnih tako će biti manje agresivno.

Svako dijete može naučiti izražavati
svoju agresivnost na društveno
prihvatljiv način, brinuti se o drugima,
razgovarati i dogovarati se te
rješavati sukobe na nenasilan način!

U današnje vrijeme djeca su u velikoj mjeri izložena agresivnosti u različitim oblicima i prilikama – na ulici, na TV- u, u obitelji gledanjem neprimjerenih sadržaja na različitim internetskim platformama. Zbog navedenog djeca mogu imati probleme u kontroliranju svojih emocija. Naime, zbog prevelike izloženosti agresivnosti na malim ekranima kod djece dolazi do prelijevanja agresivnosti iz stvarnosti u igru i iz igre u svakodnevnicu.

Djeca koja su doživjela traumatska iskustva imaju posebno osjetljiv živčani sustav te su im mehanizmi kočenja agresivnosti slabiji. Tako se toj djeci preporučuje praćenje i savjetovanje kod različitih stručnjaka kako bi dijete uspostavilo pravilnu emocionalnu regulaciju!

Uvijek treba reagirati na agresivno ponašanje djece jer se time prekida lanac ugrožavanja i štete, a djetetu se pokazuje da agresivno ponašanje nije prihvatljivo niti poželjno!

Literatura:

1.Milanović M. i sur. (2014): Pomozimo im rasti. Priručnik za partnerstvo odgojitelja i roditelja. GOLDEN MARKETING – TEHNIČKA KNJIGA. Zagreb

2.Perry Good, E. (1993): Kako pomoći klincima da si sami pomognu. Alinea. Zagreb.