Snježni siječanj Lastavicama

Dolaskom nove godine napokon je i pao dugo iščekivani snijeg. Dobro obučene Lastavice svaki trenutak iskoristile su za igru na snijegu. Bilo je tu sanjkanja, grudanja, kotrljanja, izrada “snježnih anđela”, valjanja, izrada snjegoviča, izrada torti, sladoleda i kolačića od snijega kroz koje su djeca razvijala finu i grubu motoriku, koordinaciju, preciznost, ravnotežu, kreativnost i maštu….Bilo je tu istraživačko- spoznajnih aktivnosti gdje su djeca kroz taktilnu stimulaciju istraživala snijeg i led te tako učila o njihovim teksturama, temperaturi, hladnoći, tvrdoći i topivosti. Uz pomoć  posudica raznih oblika i veličina, djeca su iz snijega i leda radila razne maštovite i kreativne građevine i jela (najčešće su to bili kolačići i torte). Također su i oslikavala snijeg s vodenim bojama te tako pokazala i svoju umjetničku stranu. Takve raznovrsne aktivnosti na snijegu predstavljaju zabavan i prirodan način za poticanje cjelokupnog razvoja djeteta.. Igre na snijegu, osim što pružaju brojne razvojne prilike za djecu, što jačaju djetetov imunitet, imaju pozitivan utjecaj na njegov cjelokupni razvoj i socijalnu interakciju. 


Osim igara na snijegu, šetali smo okolicom gdje su djeca promatrala promjene u prirodi. Prilikom šetnji razgovarali smo o tome što bi nam se moglo desiti kada bi prilikom šetnje stalo na led. Najčešći odgovori su bili: “Pali i ozlijedili se!” Ili “Pali, nešto slomili i završili u bolnici!” Djeca su uočavala promjene u prirodi koja se nalazi oko njih (ogoljela drveća, zaleđena voda u potoku, ne čuje se pjev ptica…) Prirodna znatiželja kod djece izazvala je lavinu pitanja o tome što životinje jedu zimi gdje se nalaze…a na pitanja odgovore su saznala iz razgovora, listanjem i proučavanjem enciklopedija..Djeca su saznala da postoje dvije vrste ptica: one koje ostaju- stanarice i one koje su otišle na jug- selice. Kod djece se javilo suosjećanje, briga i želja da pomognu pticama stanaricama  kako bi lakše preživjele hladni zimu. U suradnji s roditeljima prikupili smo dovoljno sjemenki kojima smo napunili hranilice oko vrtića, ali i ostavljanjem hrane po čitavoj šetnici. Djeca su svakodnevno provjeravala jesu li ptice što pojele. Vrlo ih je razveselilo kada su vidjeli da hrana polako nestaje.